KUPOVINA I CIJENE

Njemačka reciklira milijarde plastičnih i staklenih flaša godišnje zahvaljujući Pfand sistemu. Kada kupujete bilo koje piće (sok, voda, pivo), na cijenu sa police na kasi se automatski dodaje Pfand (kaucija). Za jednokratnu plastičnu flašu (Einweg) sa specifičnim crno-bijelim logotipom to je 25 centi, a za staklenu pivsku flašu obično 8 centi. Da biste vratili svoj novac, morate donijeti te PRAZNE flaše u bilo koji supermarket (npr. Aldi, Lidl, Rewe) i ubaciti ih u automat ('Leergutautomat'). Mašina će vam izbaciti papirni račun ('Pfandbon') koji možete iskoristiti za plaćanje na kasi ili zatražiti isplatu u gotovini. Oprez: Flaše ne smiju biti zgnječene jer automat mora pročitati barkod!

U Njemačkoj postoji ogromna razlika između tipova prodavnica. S jedne strane su 'Discounteri' (Lidl, Aldi, Netto, Penny). Ovi lanci namjerno nude uži izbor proizvoda, nemaju fensi police, već prodaju robu direktno iz kartonskih kutija kako bi drastično snizili troškove – ovdje su osnovne namirnice najjeftinije. S druge strane su klasični supermarketi (Rewe, Edeka, Kaufland). Oni su osjetno skuplji, ali nude ogroman asortiman (često i po 50.000 artikala), svježu mesnicu, pekaru, salat-bar i delikatesne proizvode iz cijelog svijeta. Mudri kupci osnovne stvari (mlijeko, brašno, povrće) kupuju u Lidlu ili Aldiju, dok po specifične proizvode i meso idu u Edeku ili Rewe.

Ovo je jedan od najvećih kulturnih šokova za useljenike! Prema zakonu o radnom vremenu (Ladenschlussgesetz), apsolutno svi supermarketi, tržni centri, butici i drogerije su ZATVORENI nedjeljom. Ovo nije stvar izbora vlasnika, već zakonska obaveza zaštite slobodnog dana radnika. Ukoliko zaboravite kupiti hranu u subotu do 20:00 sati, jedini spas nedjeljom su vam benzinske pumpe, mali kiosci ('Späti' u Berlinu) ili prodavnice smještene na glavnim željezničkim stanicama i aerodromima. Naravno, na takvim mjestima su cijene osnovnih namirnica često dvostruko više. Uvijek planirajte veliki 'Wocheneinkauf' (sedmičnu kupovinu) petkom ili subotom ujutro.

Za razliku od mnogih drugih država gdje radnici na kasi ljubazno pakuju vaše stvari u besplatne kese, u Njemačkoj važi pravilo brzine i ekologije. Zbog zakona o zaštiti okoliša, jednokratne plastične kese su zakonom zabranjene. Od vas se apsolutno očekuje da u trgovinu dođete sa vlastitim, višekratnim platnenim cekerom ('Stoffbeutel') ili rancem. Ukoliko ga zaboravite, na kasi ćete morati kupiti veliku papirnu ili debelu recikliranu plastičnu kesu po cijeni od 15 do 30 centi. Također, pakovanje na kasi radite isključivo sami, i to ekstremno brzo!

Ovo je stvar koja izaziva najviše panike kod novih useljenika. Kasiri u njemačkim discounterima (posebno u Aldiju i Lidlu) obučeni su da skeniraju artikle brzinom svjetlosti (često skeniraju desetke artikala u minuti). Na kraju trake gotovo da ne postoji prostor za odlaganje skenirane robe. Od vas se očekuje da robu samo nabacate nazad u kolica što je brže moguće i ODMAH platite. Nema polaganog pakovanja u kese direktno na kasi! Svoje proizvode ćete mirno spakovati u cekere tek kada se pomjerite sa kase na posebni dugački pult za pakovanje ('Packtisch') koji se nalazi kod samog izlaza.

Nijemci su izuzetno osviješteni kada je riječ o hrani. U svakom supermarketu ćete naći ogromne sekcije sa oznakama 'Bio' (organski uzgoj bez pesticida, često označeno zelenim šesterouglom), 'Vegan' (bez životinjskih proizvoda) i 'Regional' (uzgojeno na obližnjim farmama kako bi se izbjeglo zagađenje transportom). Dok su ovi proizvodi do prije nekoliko godina bili rezervirani samo za skupe specijalizirane prodavnice, danas svaka Aldi ili Lidl radnja ima svoju vlastitu jeftinu Bio liniju proizvoda. Obratite pažnju i na Nutri-Score sistem (skala od A do E na ambalaži) koji vam brzo pokazuje koliko je proizvod zaista zdrav.

Iako se ovo polako mijenja nakon korone, 'Bargeld lacht' (Gotovina se smije) je i dalje živa uzrečica u Njemačkoj. Dok se u supermarketima danas normalno plaća karticama ili čak Apple Pay-om, u mnogim manjim mjestima – pekarama, Döner štandovima, lokalnim pubovima ili na pijacama – postoji znak 'Nur Bargeld' (Samo gotovina) ili 'Kartenzahlung ab 10 Euro' (Plaćanje karticom tek za iznose preko 10 eura). Zato je zlatno pravilo njemačkog svakodnevnog života: uvijek imajte u novčaniku barem 20 do 50 eura u gotovini (Bargeld) i sitniš kako ne biste došli u neugodnu situaciju.

Njemačka kultura lova na popuste je impresivna. Svakog vikenda ćete u svom poštanskom sandučiću dobiti brdo reklamnih letaka (Prospekte) iz raznih trgovina. Ovi leci detaljno prikazuju šta je od ponedjeljka, a šta od četvrtka na 'Aktion' (akciji). Ljudi zaista detaljno studiraju ove letke i kupuju tamo gdje je npr. puter ili kafa te sedmice najjeftinija. Ako vas papir nervira, zalijepite na sanduče naljepnicu 'Bitte keine Werbung' (Molim bez reklama), a umjesto toga instalirajte sjajnu mobilnu aplikaciju poput 'KaufDA' ili 'MeinProspekt' gdje imate sve letke iz cijele Njemačke u digitalnom formatu.

Za šampone, deterdžente za veš, pastu za zube, pelene i kozmetiku, Nijemci najčešće ne idu u supermarkete, već u drogerije. Tržištem apsolutno dominiraju dva giganta: dm i Rossmann. Njihov asortiman higijenskih potrepština je ogroman, a cijene su često znatno niže nego za iste proizvode na policama Edeke ili Rewe-a. Također, obje drogerije imaju izuzetno kvalitetne i nagrađivane 'kućne brendove' (Eigenmarken) poput 'Balea' u dm-u ili 'Isana' u Rossmann-u, koji koštaju tek frakciju cijene popularnih globalnih brendova, a često su hemijski identični.

Apoteke u Njemačkoj ćete prepoznati po velikom crvenom slovu 'A'. Za razliku od mnogih drugih zemalja, u njemačkim supermarketima ili drogerijama apsolutno ne možete kupiti čak ni najobičnije tablete za bolove poput Paracetamola ili Ibuprofena! Sve što ima medicinski efekat prodaje se isključivo u licenciranim apotekama ('Apothekenpflichtig'). Ako imate crveni recept ('Kassenrezept') od ljekara, zdravstveno osiguranje pokriva većinu cijene, a vi doplaćujete fiksnu participaciju (Zuzahlung) koja iznosi maksimalno od 5 do 10 eura, bez obzira koliko je lijek zapravo skup.